Thursday, December 29, 2011

Kuca, Okucnica, PostChristmas & PreNewYear

proslo je nedelju dana od poslednjeg posta, avaj, svasta nesto sam radila pa nisam stigla da nastavim sa serendanjem o irskim sanitarijama. ali, zato sam sad spremna da se nadovezem na andrejeve i jelenine komentare, i da vas upozorim na fenomen zvani irski bojler! xD


ovo sto vidite je jedna jako bucna stvarcica kojoj, pritom, treba nekih par minuta da dostigne zeljenu temperaturu vode - sto znaci da se ukljucuje pre ulaska u kadu, i da se ne iskljucuje do izlaska iz kade. ne bas ekonomicno. takodje, prilicno perverzno iz ugla jedne cele generacije ljudi, u koje ubrajam i sebe, ciji su roditelji celog zivota propovedali ukljucivanje bojlera iskljucivo u toku noci (po jeftinoj struji), iskljucivanje vode tokom tusiranja za vreme sapunjanja, itd.
ako ipak mogu nekako da opravdam ovu cudnu spravicu, imajte u vidu da je pevanje pod tusem u ovom slucaju oslobodjeno svakog blama. dok urlam svoju omiljenu tus-numeru, aquarius iz kose, sebe jedva cujem, a zaista sumnjam da ukucani ili, nedajboze, komsije mogu da uhvate moje zvucne talase pored tog sokocala. uz to, zakljucavanje kupatila je sasvim nepotrebno jer je nemoguce ne primetiti da je isto zauzeto xD

dakle, shvatili ste da kupatilo momenti imaju svoje ekscentricnosti. ali irska kuca sadrzi i odredjene elemente koji je, po mom misljenju, cine neodoljivom. kao prvo, tu je kamin.

bilo pravi ili (kao na slici) fejk*, kamin je obavezni deo irske arhitekture. svaka kuca u kojoj sam do sad bila imala je kamin.
kamin, kao naslednik rudimentarnog ognjista, jeste jedna od onih stvari koja svojom toplinom (ili makar iluzijom topline - npr. besmisleno je ocekivati da taj mali kamin zapravo moze da greje stan) cini da kuca dobije osecaj doma. iako se danas ne koristi bogzna koliko, sama pomisao na okupljanje dragih ljudi oko vatre uz mozda kuvano vino i serlokholmskovu lulu budi osecaj topline oko srca.

bitan deo kamina je mantelpiece, tj. gornja ravna povrsina kamina koja je alternativa nasoj vitrini. posto je ekipa na ovoj gajbi internacionalna, tj. neirska, mantelpiece ne sluzi mnogo toj svrsi. ali u pravoj irskoj gajbi, tu se mogu naci uramljene fotke clanova porodice, kic figurice, mirisljave svece i poneka coffee table knjiga.

*fejk - na gas. dakle, nema dzaranja, pali se na dugme :smrc: (khm, i'm talking about the fireplace duh!! :p)

druga stvar koju obozavam u irskim kucama je stepeniste. znam da su pogresne po feng suiju, pogotovo if facing the entrance door, ali stepenice su tako korisne! na njima mozes da sedis dok se obuvas ili prosto da blejis. they also provide extra storage space and a small toilet - onaj u kome je ziveo hari poter :D (evo emil lobira da se ova mala vrata dodele dobiju, kucnom vilenjaku xD)

u staroj emilovoj gajbi je taj toaletic uvek bio pun zanimljivih coffee table books - o reikiju, 1000 amazing national geographic fotki, fotke audrey hepburn (inace gajba je imala celu jednu sobicu posvecenu audrey hepburn, pokusacu da nadjem fotke) itd. tada mi je bilo zao sto nemam neke probleme sa stolicom jer ovako nikad nisam imala dovoljno vremena da se udubim u ono sto citam (tj. gledam).

generalno gledano, ceo taj irski (brit? viktorijanski?) trip sa udubljenjima, krivim linijama, kutkovima i sl. je pravo osvezenje
posle korbizjeovske prakticnosti koja dominira beogradskim predgradjem. ovo levo je moja radna kelija (deo spavace sobe) koju sam smislila i opremila jos pre nekog vremena, a ovo desno je deo dnevne sobe koji ima odlican potencijal da se pretvori u deo za kafenisanje, ali koji je potpuno unisten idejom da se tu drze bicikli (emile.....).

ELEM. dosta vise o enterijeru, sad malo o tome sta se sve desavalo u ovih proteklih nedelju dana.

prvi put sam dozivela bozic u stranoj zemlji, i dablin ovog puta nije promasio moja ocekivanja. ovo doba godine je period masovnog shoppinga, a samim tim i masovnih rasprodaja, sto sam i sama iskusila u prethodno pomenutom blanchu. meni, kao nekome ko nema bas razvijene potrebe za kupovinom, uvek pada tesko da kupim nesto sto NIJE na rasprodaji, jer mi je horizont ocekivanja sto se tice cena potpuno poremecen ovakvim totalnim snizenjima. ovo je dakle bila konacno normalna kupovina kakvu sam i iscekivala :D

pored shoppinga, treba reci i da je ovaj bozicno-novogodisnji period takodje i vreme prezderavanja. emil i ja smo tako pravili razne neke djakonije, sa sve punjenom bozicnom fejk curkom (koja je u stvari pile), sarmama, paprikasem itd. u nastavku prilazem sliku mojih irskih sarmi, a reci cu samo da sam se sa biafrickih 53 kg posle soluna povratila na standardnih 57 - za samo 10ak dana (pozovite odmah! xDD).

konacno - dokaz o sarmama (ovo je drugi dan, podgrevanje)

bozic je dakle fino prosao (u irskoj samo desetak smrtnih slucajeva), a nova godina je na pomolu. emil i ja veceras idemo na koncert dublinersa (jedva cekam!), a za novu godinu na prvi docek koji organizuje grad (pretpostavljam da je razlog za to cinjenica da je bozic ovde mnogo bitniji od nove godine - contrary to our standards). docek je organizovan na kampusu triniti koledza (to je jedno jako lepo mesto u centru <3), a medju izvodjacima sam prepoznala jedino trupu riverdance, pretpostavljam da su ostalo narodnjaci :D u svakom slucaju, javljam kako je ;)

jos jedna od stvari kojom se ovih dana mile et moi bavimo jeste lula. kao sto dosta vas zna, vec duze vreme sam zelela da isprobam i taj nacin unosenja nikotina u organizam, u medjuvremenu sam dosla i do duhana (kovace, hvala na kapetanu crnom :*), a poslednji deo slagalice, lulu - i to kakvu, pravu irsku - obezbedio je emil:

kuca peterson se hvali time da je serlok pusio bas njihovu lulu, ali meni je bilo najbitnije da je lulica lepa 0:)

uglavnom, lula ima par trikova koje vredi nauciti - kako se puni, pali, cisti, susi. nova lula, takodje, needs to be "broken in", sto znaci da treba da na zidu burenceta razvije "cake", tj. sloj pepela i duvana koji stiti drvo i koji takodje daje ukus luli (iskusne lule imaju sopstveni ukus). taj sloj se stvara tako sto se lula prvih nekoliko puta puni samo do 1/4, a kolicina se povecava za 1/4 svaki put nakon nekoliko koriscenja. jednom kad se iskoristi, lula treba da se ohladi, ocisti i osusi, a u medjuvremenu se koristi druga lula - pravi pusaci, dakle, imaju vise lula koje vrte u krug.
koliko god komplikovano da zvuci, lula ima svoje cari, da ne pominjem da dim kapetana crnog mirise bolje nego indijski stapic. <3

uh, imala bih jos stosta da vam ispricam, ali bojim se da sam i s ovim preCerala. u medjuvremenu, srecni vam novogodisnji i bozicni praznici, nadam se da uzivate kao ja! Nollaig Shona Duit!
:*
/R




Wednesday, December 21, 2011

Kuca&Okucnica

danas je tacno nedelju dana otkako sam stigla u dablin, i kao znak toga, dobila sam prvu postu na moju sadasnju adresu. sa sve onim mrs. ispred imena xD <3

posto sada zapocinjem svoj gastoski zivot, mozete samo pretpostaviti da se u koverti ne nalazi nista romanticnije od broja osiguranja za koji sam se prijavila dan nakon sto sam sletela. oh well :D

istog dana sam prijavila svoj boravak i u policiji, kako mi je naredio cika granicar ovim zelenim papiricem koji trenutno cuvam kao suvenir -
- i u roku od pola sata dobila svoju prvu irsku identifikaciju (howeva, nemojte se zaleteti i pomisliti kako administracija ovde nije ni nalik onoj u domovini. imala sam srece jer se pred bozic niko ne bakce ovim stvarima :)).

dakle evo moje novog look-a za prolece/leto 2012 u stilu gasto-rumunarenja:

jos samo da nadjem posao kafe-kuvarice na crno, pa da budem prava! xD

toliko o uvodu u naturalizaciju srpskih udavaca, ono o cemu sam zapravo htela da vam piskaram jeste moje stanovanje u castleknocku u dablinu.

castleknock je ne tako davno bio selo blizu dablina, sa sve zamkom, crkvom i pabom (kako vec pripada).

http://en.wikipedia.org/wiki/Castleknock

danas je inkorporiran u grad, ali se i dalje oseca izvesna autonomija, nesto nalik onoj koje banovo brdo ima u beogradu (eh, xilla najmilija <3). blizu castleknocka je i blanchardstown sa svojim ogromnim shopping centrom - najvece steciste dzibera u dablinu, tzv. knackers (http://en.wiktionary.org/wiki/knacker). pored trenerka stila, ovi ljudi (pogotovo devojke) se isticu time sto u sred bela dana u javnosti nose pidzame. na ovo poslednje zaista nemam komentar, reci cu samo da mi ponekad suzica kane pri pomisli da je zelenjak vogue za odredjene delove evropske unije... :')

tacno mesto gde se ja trenutno nalazim je dvoriste u castleknocku koje se zove woods end i cija je slika tema bloga (courtesy of emil varga :*). da je irska klima malo suvlja i da dopusta vise outdoor bleje, ovo dvoriste bi bilo najlepse dvoriste na svetu. na moju veliku zalost, ono je samo na trenutke najlepse dvoriste na svetu, a vecinu vremena mi bude maltene mrsko da ga gledam jer ga standardno sivilo pojede:

/sivilo uz (doh! naravno) zelenu travu/

uopste uzev, irska arhitektura&urbanizam (=britanska??) su sok za organizam za ljude koji, kao ja, dolaze iz socrealistickog kontexta. s jedne strane, tu je estetika u kombinaciji sa elementima prirode (citaj: nema betona whatsoever!) koja, ili direktno salje u svet tolkinovog hobitona, ili makar samo oduzima dah svojom ljupkoscu. s druge strane, tu su elementi koji, koliko god da mogu da oduseve svojom arhaicnoscu, toliko mogu i da iznerviraju nedostatkom prakticnosti. moj visegodisnji kamen spoticanja su j*&%$e irske cesme iz kupatila.

zasto, oooo zastooo ove cesme moraju da imaju odvojene slavine za toplu i hladnu vodu??? to mi nikad nije bilo jasno. kao sto mi nije jasno ni kako se one koriste. postoji teorija da treba brzo pomerati ruke od jednog mlaza ka drugom, ali ja ne mogu da se ne osecam kao idiot dok to radim. moj nacin se sastoji u tome da koristim onaj prvi mlaz vode koja je stajala u cevima pa je samim tim mlaka, prvo s jedne, onda s druge cesme. ovaj nacin je doduse beskorisan kad neko neposredno pre mene opere ruke, jer je on tada vec istrosio taj prvi mlaki mlaz. ono sto se namece kao odgovor na ovo hamletovsko pitanje jeste sasvim treca teorija: da su ove cesme izmisljene kao suptilne sprave za mucenje koje se nesvesno koriste u svakodnevnom zivotu, a koje ultimativno sluze za gomilanje lose karme i dobijanje cira na zelucu. kao i tanjiraste wc solje u becu, duple slavine u dablinu su jedan od onih egzoticnih fenomena od kojih vas podilaze zmarci.

elem. ja sam se bas nesto raspisala, a u stvari umirem od gladi. znaci δεν μπορο χΔ. nastavak sledi.

pozz xxx

Monday, December 19, 2011

A Welcome Note

dragi drugari, familijo, poznanici, nepoznanici & gospojice nina,

dobrodosli na moj blog.

(omg. ja pisem blog xD)

kao sto vec znate, zivotni put me je naneo na drugi kraj evrope, a po svemu sudeci, ovde cu neko vreme i ostati. dok ne nadjem neko pristojno zaposlenje, i might as well spend some time typing away my impressions on the emerald isle and my life here. ne znam kako ce to ici posto ja bas i nisam najstrpljivija osoba za ove stvari, ali sto da ne - vredi pokusati. unapred se izvinjavam za svoj tok svesti koji moze da me zaputi u neocekivanim pravcima i na vise jezika (racunajuci i xillanski - braterealno). ma, do sad ste u stvari sigurno vec navikli xD

uh. vec me smara ovo. aj do prvog pravog posta (mis'im, post na svetog nikolu - alo bre, sta je ovo?!?!) - wish you all good craic :**

http://en.wikipedia.org/wiki/Craic